Gradove na sjeveru Crne Gore od početka godine napustilo je 1.325 stanovnika, što je samo nastavak negativnih migracijskih trendova u toj regiji. Dok premijer
Duško Marković priča o ulaganju milijarde eura u sjever, podaci Uprave za statistiku pokazuju da je ta regija sve više pusta jer je u skoro svakoj opštini broj onih koji odu duplo veći od onih koji se dosele.
Podaci pokazuju da je u prvih šest mjeseci ove godine Bijelo Polje ostalo bez 258 stanovnika, jer je tolika razlika između broja odseljenih i doseljenih, u korist onih koji su otišli. Slična situacija je i u ostalim gradovima, jer se sa sjevera više odlazi, nego što se dolazi. U Andrijevici razlika između onih koji su otišli i onih koji su se doselili je 47, Beranama 91, Kolašinu 71, Mojkovcu 52, Plavu 58, Pljevljima 125, Plužinama 20, Rožajama 80, Šavniku 52 i Žabljaku 23.
Petnjica i Gusinje su jedine opštine gdje je više građana koji su se doselili, nego odselili. Tako su u Petnjicu došla 34 lica, a otišlo ih je 17. U Gusinje se doselilo 17, a otišlo dvoje građana.
Sjever je konstantno rekorder po broju nezaposlenih i siromašnih, a ulaganja kojima se Vlada hvali i ne vide se u realnom životu. Predsjednik Vlade Duško Marković je prošle sedmice na biznis forumu u Bijelom Polju kazao da je izvršna vlast ulaganjem više od milijardu eura od početka mandata do kraja ove godine najveći investitor u sjeverni region naše zemlje, čime su utabali puteve daljeg razvoja te regije.
U pokretu Alternativa ipak smatraju da vladine politike samo utabavaju puteve kojima građani odlaze sa sjevera put Podgoricie i primorja ili ka inostranstvu.
Vesko Pejak iz Alternative kaže da se može reći da je sjever Crne Gore istrijebio sam sebe.
– Godinama uporno glasaju za DPS i godinama trpe zanemarivanje od strane iste te partije. Podijeljeni po nacionalnoj osnovi sjevernjaci imaju samo jedan izbor – da odu iz zemlje. Interesantno je da se ti sjevernjaci sasvim dobro slažu u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj... Tamo im ne smeta ko je koje nacije. Još jedan dokaz da smo mi narod za vrlo ozbiljno proučavanje. Godinama se u sjever nije uložio nijedan cent. Jedini novac koji održava sjever u životu jeste novac iz dijaspore. Da nije toga, ljudi bi tamo umirali od gladi. Srećom za njih, svake godine u sjever se slije između 100 i 200 miliona eura novčanih uplata ljudi koji su odavde pobjegli zbog nemaštine. Međutim, jedan dio tih ljudi i danas je spreman da dođe na izbore i glasa DPS. Isti onaj DPS zbog kojeg su pobjegli iz zemlje. Kako se zove ta vrsta oboljenja?! Pokušao sam da nađem tu vrstu oboljenja u medicinskim priručnicima i nijesam mogao. Ako ne postoji – treba je definisati – kaže Pejak.
On navodi da će samo ove godine sa sjevera otići preko 3.000 ljudi.
– Većina njih se više nikad neće vratiti. To je mnogo gori genocid od onih koje smo doživjeli u ratovima. Svake godine gubimo hiljade ljudi zbog rđave vlasti. Nema tog rata u kojem su gubici tako visoki. Većina ne misli da se vrati, kad vidi da je stanje u zemlji sve gore i gore. Na stranu pljačke i uništavanja, korupcija i kriminal, ovo je najteža posledica vladavine DPS-a! Ako ih zbog nečega treba mrzjeti, onda je to činjenica da je iz Crne Gore u poslednjih 20 godina otišlo 100.000 ljudi – kaže Pejak.
M.S.
Emigracija kao tradicijaSav napredak sjevera stao je u obećanjima političkih partija pred izbore, dok u stvarnosti ništa nije realizovano. Zato danas imamo masovno iseljavanje iz te regije, a tačan podatak koliko ljudi je napustilo ognjišta, ne zna se. Euromost je ranije analizirao popise iz 1991. i 2011. godine, čime su otkrili da je za dvije decenije sa sjevera otišlo oko 40.000 stanovnika. Od 2011. egzodus je nastavljen, kako prema gradovima u centralnoj i južnoj regiji, tako i prema inostranstvu, pa se pretpostavlja da je taj broj povećan i na 50.000 građana.